Bedno piskaralo

DOK PIŠEM

Poezija — Autor linga @ 16:16

Još lelujam snena,
međ drvećem i mesečinom,
hvatam retke ptice s krilima

Tražim rečenice što lete
ne bi li uhvatila
korak sa senama.

Pršte i pište, jecaju
užareni osmesi
pod nogama mojim

Ludačke fraze
 izleću iz mene
i začas prhnu u nebo.

Odlete, slože se u pesmu.
A ja na mesečini
 iznova naučim da stojim

Za decom naričem,
što ih se tako
 besramno odričem.



Snivanje

Poezija — Autor linga @ 23:37




Šta smo mi?

Parče paučine preko trnja razapeto
vreli talas
ne zapljuskuje ni obale ni obrise,
rasplinut i prezreo
poljubac još nerođen.

San usnili
omeđen nebom
pod krošnjom skriveni
u hladu Evine jabuke spoznaje
i čežnja
i srce nara
raspuknuto i zrelo
da ti se preda.

S kakvim pravom tražiš
meku podatnost
od mene
od mojih bedara
nebranjenih?

Dovuci kofer prošlosti
pa istresi sve strepnje, strahove
večeri bez avaza
noći bez dodira
sumnje hladnog kreveta
jutrenja meka.

Skini se
Hoću te razgolićenog
samo tako i nikako.
Iz ljušture u ljušturu, kakav je to pad
ako na tvrdi oklop dočekaš se
netaknut.

To što osmehom kupuješ aplauze
gomile namamljenih tužnih
rasplodnih žena
meni ništa ne znači.

To što umilnim kombinacijama slova
činiš čuda opipljivim
meni ništa ne znači.

Ni što vodiš ljubav očima,
preko stola
žvaćući reči prazne
dodirujući kolena drugih
mazeći podatno slike u glavi
dok me skidaš s kraja na kraj sobe
meni ništa me znači.

Što oreš po tuđim međama
a svoju njivu čuvaš u korovu
mene ne privlači.

Poljubi me ako smeš
ti besprekorni šarlatanu
Arlekine
pajacu
udahnuću tvoj miris iz neba
iz kiše
iz prazne čaše na stolu
sa ogledala na kojem si pisao
po dahu slatkorečja.

Uroniću u tvoje prste,
ispod grudnog koša
da vidim šta tu u stvari stanuje
i za koga pleteš mrežu,
u čija bih nedra da skočim.

Izađi iz ilegale
ne preti uludo
ludo,
ne prosipaj šarm na pogrešne dame
ne osipaj bisere k'o dane
što ti prolete kroz prste
i raspu se pepelom
iz ničeg u svašta
što se izroditi može.

Zaklopi te kofere
krcate iluzijama
da u meni želiš čoveka
da sam bolja od nje
da sam podatna i meka.
Patiš što po meni ne putuješ
samo jer sam daleka.

 

 


Traženja

Poezija — Autor linga @ 12:33

Upala sam nesmotreno u zamku tu

ludilo mračnog dugog hodnika,

trčala sam obezglavljeno,

od zida do zida,

tumarala po pomrčini jedra,

zdrava i pomalo izgubljena.  (Dalje)

Odbačeni raj

Poezija — Autor linga @ 16:23


Dok sam tumarajući
tražila slobodu

napipala sam veliku sreću,
lepo!

Oslušni dobro, osmotri

kako nova neistražena čula
doleću tebi u zagrljaj,
tražeći da ih priviješ uza se
i skupiš.

 (Dalje)

ONA

Poezija — Autor linga @ 14:46

Užasno se trudeći

da ne provale

treptaji jedne slike

nestvarne iz mene,

da ne oteku sa suzama

pred svima, običnima,

čuvajući bol što cepa trajanje,

stideći se,

ja ne prestajem da volim

daleku senku koju više nemam.  (Dalje)

EMIGRANTI

Poezija — Autor linga @ 11:57

Nacrtaj mi jednu pesmu,

laku lepu i šarenu.

Dozvoli mi da se zatrčim

po ovim prljavim ulicama

i uskočim lako pravo u nju.

 (Dalje)

MOJA SUDBINA

Poezija — Autor linga @ 15:14

Dok te pratim,

nekako

ne želim da shvatim.

Polako.

 (Dalje)

Sanjaj Sanja

Poezija — Autor linga @ 11:47
Ni najcrnja pomrčina

izbledeti neće 

oreol tvoje seni.

Da olovo kaplje ne bi izlilo

oči moje za tobom.

 (Dalje)

ODA LJIGAVCU

Poezija — Autor linga @ 17:01

Polako se krećeš,

sa rukama prignječenim nebom,

nosiš trule trešnje u cegeru

i usput gutaš nervozno

ružne glasine o sebi.  (Dalje)

Oproštaj

Poezija — Autor linga @ 15:43

Zar si mislila dovoljno je reći

Oprosti Bože na zdravlje i spasenje.

Za oproštaj prezrele, gnjile tajne

koju u nedrima i od sebe kriješ?

 (Dalje)

Ecce homo

Poezija — Autor linga @ 12:31

Ja videh čoveka

i krv u meni bestidno nastavi da teče.

Ne rastoči se od urlika

od kostiju meso.

 (Dalje)

MI

Poezija — Autor linga @ 11:01

Ogromni se prostor ukaza najednom.

Ispuni se otkucajima,

ožive sve, tamo gde sam uporno gajila prazninu.

 (Dalje)

PRIČA O NAMA

Poezija — Autor linga @ 08:20

Plačljive ptice rugalice

te zevajući prestrašuju.

Mrak.

isijava drhtavu jezu

pomerajući prašinu sa poklopaca,

kutije drže u nedrima

tvoj najveći strah.  (Dalje)

TVORAC

Poezija — Autor linga @ 07:44

Probudim se u osvit svetova

kad kamenje i stenje

još vrelo prži i zove.

Gledam iskon kako raste

u svoj lepoti,

zemlju kako plače dok se porađa

i znam da ću uskoro stvoriti reč(Dalje)

OTREŽNJENJE

Poezija — Autor linga @ 10:25

Ne polivaj laku moju i lahornu,

od srdžbe umornu čistotu,

vodom sa izvora,

Koji si sramnom namerom otrovao.

Ne misli o meni!

Budala,

uvek sam bila.

Cedila uzdahe,

ganjala suze niz ulice bez saobraćaja,

u pogrešnom smeru, Nespokoja.  (Dalje)

PROSVETLJENJE

Poezija — Autor linga @ 10:50

  Zatekoh te razgolićenu,uspavanu

rasutu po dolini punoj prljave primisli.

Hladnoća se rasplinula po meni,

gadne reči teku, nabijene grešnim slutnjama.

O, zaboga, zar niko nije zgulio ružne tragove,

ne bi li otkrio trag ispod kože...

 (Dalje)

Pred kraj

Poezija — Autor linga @ 11:46

Sekundama merim rastojanja

izmedju Mog i Tvog sveta,

Ovog i Tog trenutka

koji nas deli.

 

Dva sveta ispunjavam

napupelom tišinom

što probija mi uši.

 

Ganjam suzu po sebi

stežem se nekako,

zbog sekundi koje još nismo potrošili.

 

Linga


PUTOVANJE

Poezija — Autor linga @ 12:40

Drhteći se stežem,

udaram 

bežim bezglavo,

natrčim na zid.

Gore-dole,

jurcam,

zovem

Boga nema!

Niotkuda spasa,

ni prozora čak.

Dole tvrdo,

Gore visoko,

i previše.

Trčim,

opet srećem zid.

Vazduh se rastaka

u plašljive reči

gubim ga...

Zid, opet.

Ne da mi da dišem.

Letim, nestajem

jedan, dva, tri, četiri, zida

Plafon.

Kutija.

Dole, tvrda zemlja, prah.

Posustajem, spremam se,

odustajem.

Opet zid.

Jure me izgubljeni moralni obziri,

sude mi.

A da li sam ljudožder ako pojedem sopstvene snove

medju jedan, dva, tri, četiri zida?

(C) Linga


ČAROLIJA ŽELJE

Poezija — Autor linga @ 13:17

Pssst! Ćuti!

 Ne daj da odzvanjanje

praznikavih reči

zveketom naruši

tek rođenu,

 savršenu tišinu.

 

 Pređi

Preko moga tela,

mojih uspona i padova.

 Ćutke.

Poljubi mi radosne zenice,

 što ne mogu da te se nagledaju.

Uđi

u moje zatomljene odaje,

 na prstima.

Poljubi mi nečujno,

 pola duše.

Zaboravi ključeve,

lozinke

teške reči,

bežanje od sebe.

 Ureži se

 u mene, silno,

manirom ratnika krstaša,

hajduka iz šume,

vojnika na odsustvu,

mornara koji prvi put plovi.

Spusti se kraj mene

 i samo ćuti.

 Dođi do daha, pa mi šapni

Da li nam je ovo trebalo?

 

 (C) Angelina Radulović


Bezimena

Poezija — Autor linga @ 14:32

 

Sad te se ne sećam.

Tek izmaglica

nad mojom glavom

ili tihi lepet krila leptira,

dašak dodira

žene koje odavno nema.  (Dalje)

Powered by blog.co.yu