DOK PIŠEM
Još lelujam snena,
međ drvećem i mesečinom,
hvatam retke ptice s krilima
Tražim rečenice što lete
ne bi li uhvatila
korak sa senama.
Pršte i pište, jecaju
užareni osmesi
pod nogama mojim
Ludačke fraze
izleću iz mene
i začas prhnu u nebo.
Odlete, slože se u pesmu.
A ja na mesečini
iznova naučim da stojim
Za decom naričem,
što ih se tako
besramno odričem.