OTREŽNJENJE
Ne polivaj laku moju i lahornu,
od srdžbe umornu čistotu,
vodom sa izvora,
Koji si sramnom namerom otrovao.
Ne misli o meni!
Budala,
uvek sam bila.
Cedila uzdahe,
ganjala suze niz ulice bez saobraćaja,
u pogrešnom smeru, Nespokoja.
Kad bih mogla slagati, naučila bih mesec
Da samo do pola ophodi
Da te ni slaba, hladna
svetlost stenja ne ogreje
Više Nikada.
Da se skameniš i obeliš
Ubogo moleći.
Da imaš sve eone da promisliš
Zašto si me zavoleo?
I na početku prestao da se trudiš.
Vrata kojim si me otškrinuo i zapečatio
u različite vilajete vode.
Ja ću u brlogu svom skapavati
pevajući,
a tebi je dovoljno
što lagano umireš u meni.
(C) Linga
p.s. Ne shvatajte me ozbiljno, ja nisam pesnik, ja sam samo "bedno piskaralo" :)))
5 Komentari |
0 Trekbekovi
možda nije ozbiljno. ali jeste bolno
Prijatno!
Autor domacica — 05 Maj 2009, 10:59
Kada nestane iluzija,nastaje bol!
Pozdrav.
Autor Talas — 05 Maj 2009, 13:18
Tek sada primetih da imamo istu masku bloga,pa evo jedan drugarski savet:U opisu bloga smanji broj reci ili ih stavi u nekoliko redova,lepse ce izgledati.
:))
Autor Talas — 05 Maj 2009, 13:22
Uh, a koja od nas nije "ganjala suze niz ulice bez saobraćaja,
u pogrešnom smeru, Nespokoja." ?
Autor sanjarenja56 — 05 Maj 2009, 14:45
Domacice, tako Vam je to...
Talas, Hvala na savetu!
Pa ne znam koja, ja jesam...
Autor linga — 05 Maj 2009, 15:16