Trenutak istine ili istina trenutka?
Poštovani čitaoci bloga "Bedno piskaralo", ekskluzivno imate priliku da vidite novi, neodoljivi kviz - „Trenutak istine za T. V.(prim. autora - pogledajte poslednji pasus)“ (Dalje)
Poštovani čitaoci bloga "Bedno piskaralo", ekskluzivno imate priliku da vidite novi, neodoljivi kviz - „Trenutak istine za T. V.(prim. autora - pogledajte poslednji pasus)“ (Dalje)
Šta se ti novinari bune i kukaju, šta hoće? Pa konačno se uvodi red, mora da se zna ko šta piše, laže i da snosi posledice za to. Ovih dana, po usvajanu izmena i dopuna Zakona i informisanju osim slabašnog glasića struke koja se buni protiv zakona koji im ne ide u prilog, sve više se čuju i glasovi, pa i blogera :) i svih onih koji smatraju da taj zakon, ovako izmenjen zapravo uvodi red u medijsku sferu i da će disciplinovati medije koji sazlužuju da osete posledice svog neetičkog i neprofesionalnog ponašanja.
Šta je to što nama "bednim piskaralima" tako smeta? Probaću u ovom postu da se lišim ironije, moje omiljene stilske figure i da dam razložna i realna objašnjenja.
Slika uzeta odavde
... našem medijskom brlogu.
1. Nismo ni sumnjali da će da bude drugačije, čak i kada su na sva zvona pojedini govorili kako neće glasati za ovakav zakon jer “od njih sve zavisi”. Pa, kako će glasati, ali da se usvoje tri amandmana na kojima eto, oni veoma insistiraju na Evropskom putu Srbije i koji će ovaj “skarabudžen” i našvrljekan zakon napraviti proevropskim, demokratskim. Pa su onda pristali i na jednu kosku u vidu amandmana bačenu tačno na vreme. Zar ste sumnjali da su zakoni na ovako smešan način predmet političke trgovine u nas? To je prva tužna činjenica.
Objavili su neki štampani mediji vest kako novinari na sajtu Udruženja novinara Srbije mogu da potpišu online peticiju protiv usvajanja amandmana na Zakon o informisanju , u javnosti već okarakterisanih kao problematičnih i restriktivnih po moje napaćene kolege.
Pomenuh pre neki dan, ovde da nije baš totalno izgubljeno ako si nekim slučajem bedno piskaralo. Svakodnevica zanata, mali obični izveštaji, vesti, rutina, borba sa cenzurom, uredničkim hirovima, ma kako izgledalo novinaru početniku, imaju svoju nagradu. Šlag na torti. Ma, jagodu na vrhu šlaga. Ona dolazi retko, nekome nikada, ali ako dođe, izaziva u vama takav adrenalinski skok, da vas drži danima, i daje smisao onom što radite.
Malo, malo pa neko pogrešno razume "bedno piskaralo". Možda je red da objasnim. Ko je gledao crtaće, biće mu jasnije kada spomenem Snebljivu aždaju :) (Dalje)