Odbačeni raj
Dok sam tumarajući
tražila slobodu
napipala sam veliku sreću,
lepo!
Oslušni dobro, osmotri
kako nova neistražena čula
doleću tebi u zagrljaj,
tražeći da ih priviješ uza se
i skupiš.
Drhti kamenje od glasova,
stvarnih iskri
u kojima samo ponekad
oživiš.
A ti,
hvataš korak sa pticama,
plivaš zajedno
sa ranjenim pajacima.
Udišeš život, izdišeš
zaustavljene trenutke.
Želiš da skameniš
čak i maštanja
o normalnim stvarima
daleko prošlim,
daleko postojećim.
Neki nepoznat svet,
gde slobodu ne traže slepci,
već im se u ruke baca
i pogača i mač.
I štap,
da uz njega vode.
Slepi su putevi do slobode.
2 Komentari |
0 Trekbekovi
neskriveni
neznani
svima dostupni
radosni
Autor suky — 24 Jul 2009, 17:42
Daleki...
Autor linga — 25 Jul 2009, 00:07