PUTOVANJE
Drhteći se stežem,
udaram
bežim bezglavo,
natrčim na zid.
Gore-dole,
jurcam,
zovem
Boga nema!
Niotkuda spasa,
ni prozora čak.
Dole tvrdo,
Gore visoko,
i previše.
Trčim,
opet srećem zid.
Vazduh se rastaka
u plašljive reči
gubim ga...
Zid, opet.
Ne da mi da dišem.
Letim, nestajem
jedan, dva, tri, četiri, zida
Plafon.
Kutija.
Dole, tvrda zemlja, prah.
Posustajem, spremam se,
odustajem.
Opet zid.
Jure me izgubljeni moralni obziri,
sude mi.
A da li sam ljudožder ako pojedem sopstvene snove
medju jedan, dva, tri, četiri zida?
(C) Linga
5 Komentari |
0 Trekbekovi
hm!
ljudožder, a?
malo mi je nejasna i koncepcija i smisao ove pesme.
Autor suky — 14 Apr 2009, 13:32
Onda se nisi nikada osecao tako :)
U kutiji.
Zarobljen.
Autor linga — 14 Apr 2009, 13:53
kutija ne
lavirint da.
nego, sama koncepcija pesme mi je nekako nejasna. nestilizovana, kao da si samo nabacala stvari kako su ti pale na pamet, to me zbunjuje. izgleda nepregledno, neodlučno... razumeš?
Autor suky — 14 Apr 2009, 14:20
svaki zid ima svoju slabu tačku. ali treba zagrebati.
Prijatno!
Autor domacica — 14 Apr 2009, 14:31
Suky, Ahaaa, razumem...
Nije dobro izlomljen stih, mozda ti zato tako izgleda.
Plus, zelim dok neko cita da se oseca klaustrofobicno ;)
Autor linga — 14 Apr 2009, 15:30