Bezimena
Sad te se ne sećam.
Tek izmaglica
nad mojom glavom
ili tihi lepet krila leptira,
dašak dodira
žene koje odavno nema.
Pola života ja ginem sama
kroz vilajete
i nadam se
da me ta topla majčinska ruka
doletela iz noći kad se ne stigosmo oprostiti
i dalje pažljivo vodi.
Kroz sve moje poraze
i budalaštine
i bdije
i sniva.
Da mi je makar koja suza
da kapne vruća
na mermer koji nad tobom nemo stoji.
Da optoči nasmejanu sliku
uokvirenu čemerom
Čini mi se lakše bi mi bilo.
Od zebnje hoću li imati plača
jedino me više tišti i cepa
što ti se lika ne sećam.
4 Komentari |
0 Trekbekovi
lik ćeš uvek na slici ponovo pronaći...
a toplotu koju u srcu nosiš,
umesto suzom,
izlićeš na svoju decu osmehom i pruženom rukom.
Prijatno!
Autor domacica — 25 Mar 2009, 16:15
lepa pesma
imam nešto slično
http://suky.blog.co.yu/blog/suky/generalna/2009/01/19/magla
Autor suky — 25 Mar 2009, 16:35
Ako i ne kažem ništa, više ću reći. pozdrav
Autor mandrak72 — 25 Mar 2009, 16:40
Domacica, lepo receno!
Suky hvala!
mandrak, mudro :)
Autor linga — 25 Mar 2009, 19:19