MI
Ogromni se prostor ukaza najednom.
Ispuni se otkucajima,
ožive sve, tamo gde sam uporno gajila prazninu.
Iznenada, sve znanje moje pade u vodu,
videh kako je vasiona mala.
Dovoljno, da nadjem
rascepkano i rasuto biće svoje.
U očima iscelitelja, vrača
koji laganim hodom
ispunjava moje tajne odaje.
Zvucima još nedosanjanih titraja,
noseći na rukama ključ za jedno srce.
Nisam znala da su kilometri blizu,
kad do njega vode...
Budjenje, strpljivom rukom vodjeno,
leprša i prekriva lepotom išarano naše svitanje.
Reci tajno, šta ima tajno u očima,
što se ne da otkriti,
a tebi se evo, samo otvara i piše,
dok čekamo zoru.
Nestaje iskonski strah,
sagoreva u plamenu ova vasiona,
koja mi je pomogla da pojmim
svu nasu veličinu.
Urotila se protiv mene,
zavera beše namera da se ispuni san.
Raskrstiše se prašnjavi putevi po meni!
On je taj koji prodje linijom srca.
Tamo gde sad stojimo, znak je tajni da lava potece,
vulkanu, da proslavi plašljivi sudar zvezda.
Da s’ meseca talase brojimo,
i reči, prazne,
nebitne kad zazveče izmedju nas…
Ne treba nam ništa više do prostora
koji nas veže u svakoj minuti,
kad snovima zapreteni strahovi najednom beže.
JA I ON, SAMI NA SVETU.
Oslušni dobro,
dal još reka teče u istom smeru,
dok se naše usne dodiruju bojažljivo?
Da li planine počinju smelo da gube visinu,
Ili to mi tonemo? Sami u gunguli.
Nema reči jer nisu dovoljno jake,
da bi bile ogledalo duša.
Izgubimo se lako jedno drugom u očima...
Kad ispleteš jednom niti
davno isprepletene strahom.
Negde, na sredini puta od glave do srca.
Ja, evo isplakah najednom sve suze
Srećna, što napokon znam da je
vascela galaksija naša
mnogo manja od delića onoga
što imamo JA I LJUBAV MOJA
najlepši osećaj.
vasiona je ništavno mala
pred ljubavlju koja dva srca ispunjava.
Prijatno!
Autor domacica — 20 Maj 2009, 11:10
Postoji samo osećaj
sve drugo postaje ništavno malo
kad dodje ljubav
nestane Svemir,
nestane razum
nestane sve
ostaje samo trenutak u kome je beskonačnost samo prolaznost...
Autor anam — 20 Maj 2009, 11:17
Eh da!
Ima ono drugarstvo iz prethodnog posta i drugu stranu, nije sve tako jednostavno...
I ne daj Boze da bude :))
Autor linga — 20 Maj 2009, 11:18
AnaM, divno receno!
Za pesmu :)))
Autor linga — 20 Maj 2009, 11:18
Ništa u životu nije jednostavno...to je lepota življenja....
Autor anam — 20 Maj 2009, 11:19
Da, zivto punim plucima i dobro i lose, i kad nas pomazi i uljuljka i kada nas tresne po glavi.
Ja licno izbegavam i nekako imam otpor prema ljudima koji se negde vuku po coskovima, pa i radije po paucini nego na vetrometini, radije u smirenju nego u zivljenju. Jeste da je to u dubokoj kontradiktosnoti sa idealnom hrisanskog zivota, i ja kao hriscanka tu imam gaaadnu dilemu, koja se evo ocitava i prelama i na mom ljubavnom zivotu :))
Autor linga — 20 Maj 2009, 11:27
"Ja i on sami na svetu"
Sjajan osecaj, ali kao po definiciji uvek samo trenutak, nikada vecnost!
Autor casper — 20 Maj 2009, 11:34
Casper - zar taj trenutak ne bibio tako vredan da je vecan, u tome i jeste stvar, sto krace traje, vise vredi, a srecan je onaj ko ga ikada dozivi!
Autor linga — 20 Maj 2009, 15:35
Tvoj zadnji komentar, linga, jeste suština: Što kraće traje, više vredi, a srećan je onaj ko ga ikada doživi!
Ne mmože trajati večno,ali se večno pamti!
Autor sanjarenja56 — 20 Maj 2009, 17:23
Aaa, sto volim kad se ovako svi slazemo :)
A malo konstruktivne rasprave? :)
Autor linga — 20 Maj 2009, 19:49
Konstruktivno? Ovo ti baš ništa ne valja!
Istinito: baš si lepo napisala. Šta biraš?
Autor sanjarenja56 — 20 Maj 2009, 20:32
Dozivela, i zivela.....
Ne samo trenutak, mnogo duze
Ali opet premalo.
Ko god dozivi taj trenutak, slozice se da bi vrlo rado proziveo citavu vecnost tako.
Autor casper — 20 Maj 2009, 20:37