PRIČA O NAMA
Plačljive ptice rugalice
te zevajući prestrašuju.
Mrak.
isijava drhtavu jezu
pomerajući prašinu sa poklopaca,
kutije drže u nedrima
tvoj najveći strah.
Bolesna želja lenjo ti silazi sa usana,
dok njima osvajaš oblike.
Ja, tvoja jedina misao
pišem život kao bedni pokušaj
ostavljam prazno mesto u rubrici.
Tražim ti da zemlju propustiš kroz ruke,
makar grumen.
Jer smonica ne propušta ništa.
Ni vodu,
ni tvoje sjajno glazirane reči,
ni moje vešto uvežbane uzdahe.
Samo prašina leti između nas
ne smeta joj jeza,
koju u mraku stvaraju
plačljive ptice rugalice
što me zevajući prestrašuju.
Presrećem misao ka sebi,
odbijam da Bog pomeša prste
sa mojim vulgarnim pesmama
kojima zavaravam život.
I prljam duše lakovernih.
3 Komentari |
0 Trekbekovi
"ni tvoje sjajno glazirane reči":..
ispod glazure su obično pukotine.
a to najviše boli.
Prijatno!
Autor domacica — 13 Maj 2009, 12:36
A kad pukne glazura, para se redom sve, puca po sasvovima...
Moze da se krpi, ali tesko, tesko...
Hvala domacice!
Autor linga — 13 Maj 2009, 12:43
Osmeh na licu
često krije
suze u srcu...
Autor AnaM — 13 Maj 2009, 13:11